<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

Base code: Bituwin

petak, 03.10.2008.

Keep on rockin' in the free world

Točno,tako. Kao što kaže naslov.
Oke,ovo je malo čudan uvod u post. Budući da dugo nisam pisala,s ponosom najavljujem da će ovaj post biti dug. Svašta se dogodilo ovih tjedana,uglavnom lijepi trenutci. Hehe. E,da,nekidan sam otkrila da imam KANAL A. WOW! Ideš mikeeeee.../ovo je bilo nevjerojatni glupo/.I taaak...kak ste mi viii? EEE,sad dolazimo do dijela kad ja pišem zašto baš ovaj naslov. Pa,sad je vrijeme kad dolaze sve veći stresovi,očekivanja,svi smo pod pritiskom...pogotovo mi/oni koje tlače profesori/.A i roditelji nas stavljaju pod pritisak...I tako kad me stalno opominjaju i kad mi govore što je pravo,a što krivo.Nekad čak imam osjećaj da više ništa što napravim nije dosta,uvijek nešto više.Sjedim ja tako neki dan u parkiću i vidim neku mamu kako djevojčici govori bravo,samo zato što je sama sjela na ljuljačku,a meni se kaže bravo ili ako briljiram u školi ili ako jednostavno napravim nešto...ono megateško. Očekivanja rastu,kao i ljudi. Što si stariji to sve više rastu očekivanja. Drukčija su očekivanja od mene bila prije 3 godine,nego sad.Očekivanja rastu s ljudima.O...koliko sam sad uzrečica nanizala. Dakle očekivanja rastu s ljudima,prate ih,poput nekih sjena,ili možda nekih zvijezda vodilja koje neke vode na pravi put i potiču ih,a neke samo još više bacaju u neku depresiju i neko stanje u kojem se ne osjećamo dovoljno vrijednima.Očekivanja nam nabijaju neki stres,jer ih se trudimo ispuniti,neki radi sebe,a neki radi drugih.Zato,se ne treba previše zabrinjavati oko toga,ne kažem da se ne treba truditi,ali treba "rokati u slobodnom svijetu",tu i tamo za sebe naći vremena kad ćeš se osjećati slobodno i na trenutak prestati razmišljati o svim tim slinim očekivanjima.Ma...fak....mislim da je to dovoljno.
Dosta o očekivanjima. Opet me bacaju u depru /haaah/.
Počela sam polako "izbijati" more iz svog pamćenja...jednostavno,svaki put kad se sjetim mora ...poželim se vratiti tamo i zaboraviti na tu takozvanu "okrutnu stvarnost" u civilizaciji. U takvim slučajevima,samo zatvorim oči,pustim si pjesme koje sam slušala na moru i uživam,ali ujedno i tugujem,jer se želim vratiti tamo. Ne kažem ja da mi je loše u civilizaciji,ali je tako lijepo kad nemaš briga,kad si sam sa sobom u nekom miru,ne osjećaš stres.Da,i ovi rialiti šovovi su sranje nad sranjima,ne želim više IŠTA OD TOG GLEDATI. To je takav krep.Sranje komercijalno,ma sve je danas komercijalno,sve se vrti oko novca. Kao da više ništa nema neku dobru svrhu,sve se radi zbog novca. I svi ti pjevači i bendovi koji samo misle na pare....idioti....jeb*** vas vaše pjesme ako sve to radite zbog novaca,a ne zbog nekog osobnog užitka....ma gadi mi se to.
Ali neću više kritizirati. Ponoć je. Mora se spavat. Bye.
Image and video hosting by TinyPic

03.10.2008. u 22:46 • 28 KomentaraPrint#